*Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?*

Vlasnici ove treće vrste misle da su nešto posebno, i ova „mudrosti“ se nalazi pri mnogima – većini njih zapravo. Ona je ključ propasti i plod licemjerstva, pošto njeni vlasnici misle da je mudrost udovoljiti svakome i ne ići ni protiv čijih interesa i požuda, kao i sticati njihova prijateljstva (na štetu Istine). Oni kažu da je najbolje za tebe da samo budeš dio zajednice ljudi i da ih ne provociraš, da te ne bi mrzili.

“...I treba znati da posotoje tri vrste mudrosti:

-         prirodna mudrost;

-     mudrost bazirana na vjeri, dobivena od poslaničkih uputa;

-     šejtanska, licemjerna “mudrost”.

Vlasnici ove treće vrste misle da su nešto posebno, i ova „mudrosti“ se nalazi pri mnogima – većini njih zapravo. Ona je ključ propasti i plod licemjerstva, pošto njeni vlasnici misle da je mudrost udovoljiti svakome i ne ići ni protiv čijih interesa i požuda, kao i sticati njihova prijateljstva (na štetu Istine). Oni kažu da je najbolje za tebe da samo budeš dio zajednice ljudi i da ih ne provociraš, da te ne bi mrzili.

Ovo je trulost i propast duše, i ovo je zbog 4 stvari:

Prva vrsta su oni koji teže zadovoljstvu ljudi srdeći Allaha, i ljudi su u njihovim očima bitniji od Allaha. Ko god teži zadovoljstvu ljudi srdeći Allaha, završiće sa srdžbom i ljudi i Allaha.

Prenosi se da je Allah rekao:

„Kada sam Ja srdit, Moje prokletsvo dostiže sedmu generaciju potomaka.“

Dakle, ako onaj koji je u stanju da naređuje dobro i spriječi zlo, odbije da tako postupi, izazvaće Allahovo prokletsvo koje će dosegnuti sedmu generaciju njegova potomstva, i ovo je potvrđeno ajetom:

„Jezikom Davuda i Isaa sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili.“ (El-Maida, 78)

Dakle, jasno je da je ova „mudra“ osoba uništila sebe kroz ono što je mislila da će joj pomoći.

Drugo: Neizbježno je da će Allah otvoriti vrata poniženja i sramote onome ko ulazi u ovakve kompromise (udovoljavajući ljudima, a srdeći Allaha, op.prev.) sa iste strane odakle je tražio čast. Neki od selefa su rekli:

„Ko god ostavi naređivanje dobra i zabranjivanje zla iz straha od ljudi, igubiće poštovanje i pokornost koju su ljudi imali prema njemu.“

Dakle, ako on nešto naredi svome sinu ili sluzi, oni će ga omalovažiti, baš kao što je on omalovažio pravo Allaha. Allah će njega omalovažiti i poniziti:

„...zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio..“ (at-Tawbah, 67)

Treće: Ako Allah spusti neku kaznu na ljude, onaj koji je „mudrovao“ biće jedan od kažnjenih, kao što stoji u ajetu:

„I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi...“ (El-Enfal, 25)

Ibn Ebi Dunja bilježi od Wahba bin Munabbiha da je rekao:

„Kada je Davud počinio grešku, rekao je: 'Gospodaru moj, oprosti mi!' Pa je Allah rekao: 'Oprostio sam tebi, i tvoj grijeh svalio na djecu Izraela.' Davud je upitao: 'Zašto, o Gospodaru? Kako to može biti kada si Ti Pravedni koji nikoga ne tlači? Ja sam zgriješio a Ti svaljuješ grijeh na druge?' On je rekao: 'Kada si ti počinio tu grešku, oni te za to nisu kritikovali.“

Ibn Ebi Dunja bilježi da je Allah objavio Jušau bin Nunu (Džošui): „Uništiću 40.000 od tvojih najboljih ljudi i 60.000 od najgorih.“ On (Juša) je upitao: „Moj Gospodaru, ja mogu razumjeti da budu uništeni oni najgori, ali zašto uništavati one najbolje? On je rekao: „Nisu se rasrdili radi Mene, i najgorima su davali hranu i piće.“

Ibn 'Abdul-Barr i drugi bilježe da je Allah naredio jednom od meleka da uništi grad. Pa je on upitao: „Moj Gospodaru, u njemu ima taj i taj, pobožnjak, koja Tebi stalno ibadet čini!“ Allah je rekao: „Počni sa njim, želim da čujem njegov glas. Njegovo lice nikada nije pocrvenilo u Moje ime (tj. nikad se nije naljutio zbog grijeha ljudi oko sebe, op.prev.).“

Dakle, jedina zaštita od kazne jeste da se bude od onih koji naređuju dobro i zabranjuju zlo, kako je Allah rekao:

„I kad zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali...“ (El-A'raf, 165)

Četvrto: Ova „mudra“ osoba koja teži zadovoljstvu ljudi gora je od bludnika, lopova, i alkoholičara. Ibn Kajjim, rahimehullah, je rekao:

„Vjera nije samo ostavljanje vanjskih zabrana. Nego, da se uz to izvrši ono što Allah voli. Mnogi pobožni ljudi današnjice to ne čine, osim ako se radi o stvari koju većina ljudi prihvata i slaže se sa njom. Što se tiče džihada, naređivanja dobra i odvraćanja od zla, davanje savjeta u ime Allaha, davanje pomoći i pobjede Allahu i Njegovom Poslaniku, i Knjizi, i vjeri – ove obaveze im ne padaju na pamet, a kamoli da u njima probude želju da ih izvrše, a kamoli da ih oni sami izvrše!

Najgori ljudi u vjeri kod Allaha su oni koji odbacuju ove obaveze, pa čak i ako su po pitanju ovog svijeta najveći zahidi (askete). Rijetko će se naći od njih neko čije će lice pocrveniti u ime Allaha, i koji će se razljutiti kada se Njegove granice krše i koji daje sve što posjeduje da pomogne ovu vjeru. Oni koji čine velike grijehe, kod Allaha su bolji od ovakvih ljudi!“

Dakle, zamislite nekoga ko posti cijeli dan, klanja cijelu noć, odriče se dunjalučkih užitaka, i uprkos ovome nikad se ne naljuti niti je njegovo lice pocrvenilo u ime Allaha (od ljutnje zbog griješenja ljudi, op.prev.), i ne naređuje dobro niti zabranjuje zlo – ovakav čovjek je Allahu najmrži od svih ljudi i najveći griješnik, i oni koji padnu u velike grijehe kod Allaha su bolji od ovakve osobe.

Vjerodostojna osoba mi je rekla da je Šejhul-islam, vođa dave u Nedždu (Muhammed bin Abdul-Vehhab), jednom rekao:

„Vidio sam neke ljude, kako sjede u džamiji sa svojim mushafima, učeći iz njih i plačući. Međutim, nisu naređivali (učestvovali, podržali) dobro i nisu spriječavali zlo kada su ga vidjeli. Vidio sam ljude koji sjede blizu njih govoreći: 'Ovo su izvori koristi', a ja sam rekao: 'To su izvori sramote!' Neko me je čuo i rekao: 'Ja ne mogu reći da su oni izvori sramote!' Pa sam ja odgovorio: 'Oni su slijepi i nijemi.'“

I ovo je potvrđeno riječima nekih selefa: „Onaj koji je nijem o Istini, on je nijemi šejtan, dok je onaj koji govori neistinu - šejtan koji govori!“

Dakle, ako onaj koji „mudruje“ time što ostaje nijem (pred zlom), shvati da je on od najmržih ljudi Allahu, iako on misli da je dobar, on će govoriti otvoreno. I ako onaj koji teži zadovoljstvu ljudi, ne govoreći o njihovom zlu, shvati da je kod Allaha gori od ljudi koji upadaju u velike grijehe – iako on sebe smatra bogobojaznim – pokajaće se od svojih „mudrolija“ i odustaće od njih. I ako onaj koji je škrt na svom jeziku u otvorenom obznanivanju Allahovih naredbi, shvati da je on nijemi đavo iako on posti, klanja, i zahid je, učiniće sve što može da izbjegne sličnost sa šejtanom.

O Allahu, utičem se Tobom od svakod djela koje Tebe, Milostivog, srdi, i svake osobine kojom nalikujemo šejtanu, (utičem se Tobom) od kompromisa na štetu naše vjere sa ljudima sumnji, licemjerstva i kufra.

I neka je selam i salavat na Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.“

Ed-Durarus-Senijje, 8/75-79.

 IZVOR:  http://www.putvjernika.com/Mozaik/kloni-se-sejtanske-mudrosti.html

Poslanik, salAllahu alejhi we sellem, je rekao:

„Islam je počeo kao stran (nešto strano), i vratit će se stran kao što je počeo, pa radosne vijesti pripadaju strancima .“ (Hadis bilježi Muslim)

Danas je dedžalski (obmanjivački) sistem rasprostranio more dezinformacija i zbunjenosti, i ne samo da su kafiri u zabludi, nego su čak i muslimani zbunjeni ko su najispravniji među njima (muslimanima). Toliko je grupa, sekti i organizacija koje tvrde da rade za interes i dobrobit islama i muslimana.

Neki inzistiraju da je umjereni put najbolji¹ i za islam i za muslimane, i propagiraju tezu da će jedino materijalni progres muslimanima povratiti njihov ponos. Neki drugi misle da je slavu islamskog ummeta² moguće vratiti kroz da'wu³ i među muslimanima i među kafirima. Neki drugi žele vratiti ponos muslimana i islama kroz demokratiju. Neki, pak, kombiniraju da'wu i demokratiju, drugi opet kombiniraju džihad sa demokratijom. A mali broj njih vjeruje da je ponos muslimana samo u džihadu.

Kako sada razumjeti koji su najispravniji od svih tih grupa, koji su to koji istinski idu pravim putem – siratim-mustekimom (صراط المستقیم)?

Kur’an vrlo jasno kaže da je istina odvojena od laži, ispravno od pogrešnog! Kada je tako, zašto vlada tolika zbunjenost među muslimanima? Zašto je prosječnom muslimanu skoro nemoguće razumjeti ko je na pravom putu? Svi oni tvrde da su na pravom putu! Pa, ko je u pravu!?

Razlog ovoj zbunjenosti jeste taj što smo prestali da razmišljamo o islamskom znanju, već o tome samo čitamo, slušamo i jednostavno samo ga ignorišemo, ne pokušavajući da istinski razumijemo šta to znanje zapravo znači (šta ono traži od nas, op.prev.).

Ako bi neko samo razmislio o hadisu spomenutom na početku, bilo bi mu kristalno jasno ko je na pravom putu.

Hajdemo da podijelimo strance među muslimanima shodno gore pomenutom hadisu. Svako ko je počeo da slijedi osnove islama, na primjer, počeo je da pušta bradu (muškarci) ili da nosi hidžab (žene), oni već postaju stranci u svojoj zajednici. Ovim se isključuje grupa „umjerenih“ muslimana iz konteksta hadisa da su oni najispravniji (stranci).

Ali, ipak, i među ovim strancima ima mnogo razlika, svako slijedi različite puteve i svako kaže da je na pravom putu. Dakle, shodno gore navedenom hadisu, najčestitiji moraju biti ‘stranci među strancima’ (اغربا الغرباء).

Sada pogledaj oko sebe ko su stranci među strancima??

Ko su ljudi koji su napustili svaki imetak i iza sebe ostavili sva dunjalučka zadovoljstva, iselili se iz svojih zavičaja samo zarad Allahova zadovoljstva, a još uvijek ih ljudi nazivaju ‘teroristima’, čak ih tako nazivaju i oni stranci koji rade za islam???

Ko su oni koji su odbačeni i koji bivaju hapšeni od ljudi njihovih zemalja i izručuju ih kafirima? Ko su oni koji su sve ostavili iza sebe boreći se protiv nevjernika?

Ima li na svijetu većih stranaca od ovih čistih duša (mudžahida, op.prev.)? Ostaje li ikakva sumnja u mislima onih koji razmišljaju, o tome ko su najveći stranci?

Ako i dalje u mislima nekih muslimana postoji sumnja kako da prepoznaju najispravnije među muslimanima, onda bi riječi Alije, radijAllahu anhu, mogle te sumnje da uklone.

Hazreti Ali je rekao:

“Ako želiš da prepoznaš gdje su najispravniji među muslimanima, onda samo pogledaj u kom pravcu lete strijele kafira.”

Ostaje li u mislima onoga koji razmišlja ikakva sumnja o tome ko su najispravniji muslimani, nakon što pročita ovu izjavu?

Da, uisitinu, skoro svi muslimani se suočavaju sa strijelama kafira, ali, smjer strijela kafira je na onoj strani koja se suočava sa najviše kafirskih strijela.

Citirani hadis i izjava su najjednostavnija formula za prepoznavanje najispravnijih među muslimanima.

Ako u umovima nekih muslimana i dalje ostane sumnja i ne podrže ove čiste duše i ne postanu dio njih, onda nema sumnje da su takvi žestoko pogođeni ‘wehnom’⁴ i da užasno boluju od ove bolesti.

Stoga, kažem svima onima koji razmišljaju i koji nisu pogođeni bolešću zvanom ‘wehn’:

Ja neću imenovati one koji su najispravniji, nego vas pozivam da kroz ovu jednostavnu formulu razmislite i prepoznate najčistije duše, te da im se pridružite, jer ako im se ne pridružite nakon što ste ih prepoznali, bit ćete veliki griješnici.

Izvor: http://prisonerofjoy.blogspot.com

1. Po njihovom shvatanju riječi „umjeren“.

2. Ummet - zajednica svih muslimana svijeta.

3. Dawa (da'wa, dava) – misionarstvo; pozivanje ljudi u islam.

4. Shodno hadisu Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, wehn (vehn) je ljubav prema dunjaluku i strah od smrti.

IZVOR:http://www.putvjernika.com/Mozaik/koji-muslimani-su-najispravniji.html

izvor:http://www.putvjernika.com/Muslimanka/prica-o-mladoj-mudzahidi.html

Snažni ruski tenkovi su drobili kamenje pod sobom, dok su se planine tresle od njihove galame i ratnih pjesama koje je ruska vojska pjevala. Svako vozilo i svaki tenk su imali crvenu zastavu na sebi.¹ Ruski vojnici su se bez imalo straha kretali, jer su bili obaviješeni da su sva sela u tom regionu Afganistana napušena i svo civilno stanovništo izbjeglo. Dok se ovaj konvoj nevjerničke vojske bezbrižno kretao kroz napuštena i popaljena sela, nevjernici nisu ni slutili šta će im se desiti...

Muhammed,a.s,prenosi i ovaj hadis: *Svaki čovjekov posao se višestruko nagrađuje. Dobro djelo se nagrađuje od deset do sedam stotina puta osim posta, jer je Allah Uzvišeni rekao: On je Moj i Ja za njega nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!*

Hatib: Sead ef. Jasavić

Sve hvale i zahvale pripadaju Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Samo se Njemu klanjamo i samo od Njega pomoći tražimo. Koga On uputi niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti! Neka je salevat i selam na posljednjeg Poslanika i Allahova miljenika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i na njegove ashabe i na sve one koji slijede njegov put, do Sudnjega Dana! Govoreći o idolopoklonicima-nevjernicima, Allah dž.š., kaže sljedeće: ''Ali, ako se oni budu pokajali, i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri, a Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju''. (el-Tewba: 11)

Pokajali od širka-idolopoklonstva i kufra-nevjerstva, i počeli se pridržavati islamskih principa i načela, na prvome mjestu klanjanja namaza i davanja zekata – braća su vam po vjeri! Ovaj ajet je decidan i jasan i ukazuje na nužnost tri komponente:

1.Tevba – pokajanje.
2.Klanjanje namaza.
3.Davanje zekata.

...i ove tri komponente moramo u potpunosti ispuniti ako mislimo biti braća ostalim vjernicima i muslimanima, a isto tako i ostali muslimani moraju ispunjavati ove komponente da bi nam bila braća!

Mi imamo velik broj onih koji su tevbu učinili i Allaha dž.š., su za Gospodara prihvatili riječima svojim, ali tu tvrdnju nisu potkrijepili namazom srca i tijela, a imamo i onih koji su se Allahu dž.š., povratili i počeli su namaz obavljati ali svoju tevbu i svoj namaz nisu zekatom potvrdili, a neki svoju vjeru ne potvrdiše ni običnom sadakom, niti skromnom članarinom, niti na bilo koji drugi način! Pravi vjernik je onaj koji je spojio između svo troje: tevbe-i-pokajanja, klanjanja namaza i devanja zekata. Takvi se imaju čemu nadati!

Enes r.a., je rekao: «Njihovo pokajanje će se ogledati u napuštanju kipova i idola, prihvatanju pokornosti njihovome Gospodaru, obavljanju namaza i davanju zekata!» (Tefsir Ibnu Kesir, prijev. na bos.)

Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: «Islam se zasniva na pet temelja: Šehadetu (svjedočenju da niko nema pravo biti obožavan mimo Allaha dž.š., i da je Muhammed, Allahov Poslanik); klanjanju namaza, davanju zekata, obavljanju Hadždža, i postu mjeseca Ramazana.» Muttefekun alejh.

Dakle, musliman je onaj koji čuva svoj šehadet i tevhid, i s vremena na vrijeme se podsjeća na njega i obnavlja ga; musliman je onaj koji se Allaha dž.š., sjeća jutrom i večerju i u sred dana, klanjajući Mu namaz, kojeg Allah dž.š., izričito zaslužuje, a kojeg smo mi obavezni Mu izvršavati; musliman je onaj koji u postu provede mjesec Ramazana, bilo mu hladno ili vruće, teško ili lahko; musliman je onaj koji zekatom čisti svoj imetak od harama svake godine, ne dozvoljavajući sebi i svojoj porodici da se hrane haramom; musliman je onaj koji makar jednom u životu posjeti Allahovu dž.š., kuću – Bejtullah, i na 'Arefatu, zajedno sa svim muslimanima, Allahu dž.š., uputi dovu za sebe i svoju familiju i čitav islamski ummet!

Muhammed s.a.w.s. je rekao Mu’azu r.a. onda kada ga je kao da'iju – misionara, poslao u Jemen, slijedeće: «Znaj da ideš međ' sljedbenike prijašnje Knjige, s toga neka bude prvo u što ćeš ih pozivati obožavanje i robovanje ('ibadet) samo Allahu dž.š, pa kada budu spoznali i povjerovali u Allaha dž.š., obavijesti ih da im je Allah propisao pet namaza u toku jednog dana i noći.» Muttefekun alejh. U drugoj predaji se kaže: «Na početku ih pozivaj sve do trenutka kada budu povjerovali da je Bog Jedan, i da se niko mimo Njega ne smije obožavati!»

Tajna davanja prednosti pozivanju u «Šehadet i Tewhid» leži u onome što nam šejh Ebul-Hasan el-Nedewi rhm., detaljnije pojašnjava, pa kaže: «Namaz je spona između roba i Rabba (Gospodara), i toj vezi premca nema. Ne zna je i neće je spoznati, niko osim onaj koji spozna svojstva i osobenosti sebe kao roba i Allaha dž.š., kao Rabba. Veze prate svojstva i osobine, i ona izvire iz njih. Sve Nebeske Knjige (objave), su govorile o svojstvima i opisima, prije nego li su određivale bilo kakve veze ili relacije. 'Akida' (ubjeđenje), je prethodilo djelima i 'ibadetu (robovanju). Svi poslanici su prvo pozivali vjerovanju u Allaha dž.š. i Njegovoj jednoći „Tewhid-u“, i to u svim njegovim pogledima: imenima, svojstvima, djelima, 'tenzihu' (ubjeđenje da je Allah dž.š. uzvišen od svake mahane), Njegovom veličanju i slavljenju, putem prave spoznaje Njega, Uzvišenog - prije nego li su pozivali u bilo što drugo, a sam Kur’ani-Kerim je najveći svjedok tome!» (Pogledaj: El-erkanul-erbe'a, str.14..)

I ovo je pravilo vezano za nemuslimane, one koji nisu spoznali značenja Šehadeta i Tevhida, a mi, koji tvrdimo za sebe da smo na Šehadetu i Tevhidu, treba da prionemo drugom dijelu hadisa u kojem stoji: «pa kada budu spoznali i povjerovali u Allaha dž.š., Jedinog, obavijesti ih da im je Allah propisao pet namaza u toku jednog dana i noći.»

Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: «Naređeno mi je da se borim protivu ljudi sve dok ne posvjedoče da nema niko pravo biti obožavan mimo Allaha (la ilahe illallah), i da je Muhammed - Allahov Poslanik (Muhammedur-resulullah), te dok ne počnu obavljati namaz i davati zekat, pa, kada prema navedenom postupe, zaštitili su od mene svoju krv i imetak, osim u slučaju ako se ogriješe o nekome, a krajnji račun im je kod Allaha.» Muttefekun alejh.

Od Ebu Se’id el-Hudrija r.a., se prenosi da je neki čovjek rekao Muhammedu s.a.w.s., onda kada je On s.a.w.s., dijelio ratni plijen: «Allahov Poslaniče, boj se Allaha!? Poslanik s.a.w.s., mu odgovori: Teško tebi, zar nisam ja preči od svih stanovnika zemaljske kugle da se bojim Allaha?! U to Halid b. el–Welid r.a., reče: Allahov Poslaniče, da mu odrubim glavu? Poslanik s.a.w.s. reče: Nemoj, možda obavlja namaz!» Muttefekun alejh.

Iz ovog hadisa se može razumjeti i shvatiti to da namaz čuva i čini vrijednim život, čast i imetak, osobi koja ga obavlja.

Namaz je taj koji ne dozvoljava ni pobunu protivu nepravednih emira i vođa sve dok ga oni budu obavljali i javno i tajno. Poslanik s.a.w.s. je rekao: «Biće vam postavljani emiri/vođe, pri kojima će biti djela koja su vam draga, ali i onih koja su vam mrska, tako da ko srcem bude mrzio (takve postupke) – biće pošteđen; ko protivu takvih djela bude govorio – biće spašen, ali loše je ko (takva djela) bude prihvatio i njima zadovoljan bude bio...?! Rekoše: Zar se nećemo boriti protivu takvih? Reče: Ne, sve dok budu obavljali namaz! (Muslim) U drugom hadisu se navodi: «...Rekosmo: Božiji Poslaniče, zar nećemo protivu takvih ustajati? Reče: Ne, sve dok sa vama budu obavljali namaz!» (Muslim)

Ova dva hadisa nam daju jednu veliku životnu smjernicu i pravilo, a ona je da mi kao muslimani sebi za vođe i prvake i predstavnike smijemo birati samo one ljude koji klanjaju i Allahu dž.š., na sedždu padaju, dok oni koji ne znaju šta je tahret, i abdest ne uzimaju, i ne klanjaju, i namaz Allahu dž.š., ne obavljaju, i džemat muslimana ne posjećuju, i u džamije, Allahove kuće, na zalaze – takvome se ne treba davati podrška, i takav ne smije biti na čelo muslimana, shodno prethodnim riječima Allahova Poslanika s.a.w.s.! Komponenta koju smo sada spomenuli je puno bitna, a ona je da čovjek praktikuje vjeru u svome životu i klanja namaz, i da dolazi u džemat muslimana i posjećuje Allahove dž.š., kuće – džamije, i Allahove džematlije, jer imamo mnogo onih koji bi da praktikuju vjeru a da ne sarađuju sa džamijama i džematima, koji na vjeru gledaju kao na privatnu i individualnu stvar svakog čovjeka. Spašeni su samo oni koji slijede sunnet Muhammeda s.a.w.s., i propise koje nam je On ostavio, i drže se džemata i džamija muslimana, i ummeta Muhammeda s.a.w.s., držeći uvjek interes džemata i ummeta pred svojim očima, dajući mu prednost nad ličnim prohtjevima i interesima.

Molim Allaha dž.š., da nas učini jednim od iskrenih vjernika, koji će neprestano tevbu činiti, namaz klanjati, i zekat davati. Amin, ja Rabbel-'Alemin!

Tradicija tvrdi da "nema novih ideja, samo ih novi ljudi otkrivaju". Zapravo, vrlo je zapanjujuće uvidjeti koliko je novih "modernih otkrića"već zapisano u Kur'anu i hadisima.



Hadisi Poslanika, s.a.v.s., i moderna "otkrića"

Postoji znatan broj savjeta i prehrambenih navika Poslanika, s.a.v.s., koji imaju značajnu podršku u novijoj naučnoj literaturi. Među ovim savjetima je i onaj koji kaže da trebamo jesti zdravu hranu, koju trebamo pravilno kombinovati, svaku hranu jesti u njenim prirodnim sezonama i da ne trebamo piti tečnost tokom jela...

U Buharijinom Sahihu postoji znatan broj primjera gdje se pokazuje kako je Poslanik, s.a.v.s., kombinovao hranu. U jednom hadisu se navodi da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio miješanje nezrelih hurmi sa suhim hurmama, kao i miješanje grožđica i sušenih hurmi. Aiša, r.a., prenosi hadis u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., uobičavao jesti dinju sa svježim hurmama i da je uobičavao reći kako "toplota"jedne ublažava "hladnoću"druge, i da "hladnoća"jedne ublažava "toplotu"druge voćke. Još se prenosi da Poslanik, s.a.v.s., nikada nije kombinovao ribu i mlijeko.

Moderna nauka podržava ove navike obavještavajući nas da kombinacija hrane koju jedemo kao i sam redoslijed hrane jeste presudni faktor našeg zdravlja. "Nedavno"je tek otkriveno da hrana mora proći kroz različite procese varenja u tijelu; stoga se najlakše vari kada se pravilno kombinuje. Moderni naučnici iznose da nepravilne kombinacije hrane mogu prouzrokovati kod ljudi nepravilno varenje hrane, koje može stvoriti nepravilno izbalansiran PH nivo, nepravilnu absorbciju hranjivih sastojaka, konstipaciju (zatvor) ili druge probleme s varenjem. Dr. Ted Morter, u knjizi "Vaše zdravlje...Vaš izbor", savjetuje da se svježe voće ne jede s drugom hranom, čak ni sa sušenim voćem, budući da je to predigestivna hrana koja se kreće direktno kroz želudac i u crijeva. Kad se jede u kombinaciji s drugom hranom, ona sama sebe fermentiše kao i sve drugo što se nalazi u želucu.

Drugi savjet koji je dao dr. Morter u svojoj knjizi jeste da svaki obrok završavamo s nečim sirovim. Sirova hrana sadrži enzime koji su nam neophodni za varenje hrane.

Njegovo treće pravilo kombinovanja hrane jeste da izbjegavamo miješanje proteina i skroba. Možemo jesti skrob s povrćem, ili povrće s mesom, ali moramo sve preduzeti kako bismo izbjegli kombinovanje skroba i proteina. Proteinima je potrebna kiselija sredina, dok se karbohidrati i skrob lakše vare. Kada ih kombinujemo, nijedna hrana nema svoju potrebnu "sredinu"za varenje. Štaviše, proteinskim obrocima je potrebno do 5 sati kako bi se svarili, i iz tog razloga ono treba da bude posljednji obrok jer naše tijelo u to vrijeme ne vari nijednu drugu hranu.

Nepravilno kombinovanje hrane neće odmah prouzrokovati bolest kod osobe, ali spriječit će da ono što se unosi u organizam bude svareno i iskorišćeno na najbolji mogući način, koji podrazumijeva da je potrebno unijeti znatno više hrane kako bi se postigla dodatna hranjivost.

Savremeni stručnjaci za alergije također savjetuju o nepravilnom kombinovanju hrane i poručuju da mnoge kombinacije mogu prouzrokovati sinergističke alergijske reakcije. U knjizi "Pravi put do izliječenja od alergija i njene prevencije", dr. Krohn nam savjetuje da ne kombinujemo mlijeko sa čokoladom, mentom ili ribom: kukuruz i banane; govedinu i kvasac; jaja i jabuke; i kolu i čokoladu.

Hadisi nam pružaju brojne primjere koji svjedoče kako je Poslanik, s.a.v.s., poštivao čistoću i vrijednost vode, a također i one koje govore da nije pio vodu dok je jeo. U Buharijevom Sahihu nalazi se hadis u kome stoji da je Poslanik, s.a.v.s., na svom štitu nosio hurme i da ih je jeo s ashabima, a naglašeno je da nije pio, tj. dodirnuo vodu. Stručnjaci iz polja kombinovanja hrane preporučuju da se voda pije pola sahata prije jela jer na taj način ubrzava proces varenja u želucu.

Kur'an nam u suri El-Bekare, 168. ajet , savjetuje: O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, ali samo ono što je dopušteno i što je prijatno. U vrijeme Poslanika, s.a.v.s., izbor hrane je bio veoma jednostavan i odnosio se na ono što je dozvoljeno ili zabranjeno. Međutim, sada, u ovo moderno vrijeme, imamo znatno više izbora.

Većina ljudi ima poteškoće u razumijevanju šta "prirodna"hrana podrazumijeva iz razloga što zapravo samo nekolicina ljudi i jede "prirodnu"hranu. Prije samo 200 godina svi su jeli "prirodnu"hranu iz razloga što nisu uzimali u obzir obrađenu hranu. Tokom 1940. oko 80% ljudi je jelo 'prirodnu' hranu.
Abram Hoffer i Morton Walker u svojoj knjizi "Nova ortomolekularna ishrana", iznose da danas samo 25% ljudi zapravo jede 'prirodnu hranu'. 'Prirodna hrana' podrazumijeva onu koja je zadržala svoje prirodne sastojke. Jabuka je 'prirodna hrana' i sok od jabuke koji je napravljen od svježih jabuka kod kuće u blenderu je 'prirodna hrana'. Međutim, sok od jabuke koji je napravljen i skuhan mašinski, zatim mu dodati, zbog bolje teksture, dodaci u vidu šećera i boje, nije 'prirodna hrana'. Zrna pšenice su ' prirodna hrana'; i brašno napravljeno od čistog zrnevlja koje sadrži mekinje jeste 'prirodna hrana'. Brašno kojem su uklonjene mekinje i klice, a onda izbijeljeno da bi se dobilo bijelo brašno nije 'prirodna hrana'.

Čak i pojedini proizvodi koji nam se prodaju kao 'zdrava hrana' potpadaju u kategoriju djelimično obrađene hrane. Na ovaj spisak možemo uključiti kolačiće od riže, bonžite, perece, turske i tofu hot dogove, cerealije od cijelih zrna žitarica i naravno smrznute sokove. Ova takozvana 'zdrava hrana' sadrži u sebi samo malo više hranjivih tvari nego ostali obrađeni proizvodi.

Važno je jesti potpuno 'prirodnu' hranu (žitarice, povrće i voće) jer je ona zapravo hranjiva i sadrži sve što nam je potrebno kako bi se razvijali kao ljudska bića. Što im više promijenimo prirodni oblik, manje ćemo koristi imati od njih. S novim vitaminima i mineralima koji se gotovo svakodnevno otkrivaju, sve je očitije da se udaljujemo od Allahovog prirodnog stvaranja i da mi nismo kvalifikovani da 'dupliciramo' Njegovo stvaranje sa svojim poduhvatima 'obogaćivanja' obrađene hrane u laboratorijama. Bernand Jensen, u svojoj knjizi "Hemija čovjeka", kaže: Prirodna hrana sadrži sve vitamine koji su i koji će biti otkriveni.

Ova očita činjenica čini očiglednim da jedini način na koji možemo jamčiti da uzimamo sve hranjive sastojke iz hrane jeste da je uzimamo iz zapravo 'prirodne hrane'. Nema smisla jesti oslabljenu hranu i onda trošiti i vrijeme i novac na kupovinu vitamina i dodataka i pohađati različite zdravstvene programe. Zapravo, prerađena hrana ima sposobnost da 'isisa' hranjljive sastojke iz sistema. E. Cheraskin, u svojoj knjizi "Dijeta i bolesti", navodi da su laboratorijski eksprimenti pokazali da obrađena hrana nema dovoljno vitamina, enzima ili čak vlakna koji bi pomogli u procesu varenja.

Proizvođači tvrde da njihovi proizvodi sadrže visok nivo hranjivosti ali to oni mogu jedino tvrditi na osnovu dodavanja sintetičkih vitamina i minerala pri čemu ljudski organizam nema nikakve koristi od njih. Elementi koji uključuju organske minerale labavo se drže skupa, tako kada ih unesemo u tijelo, oni lagano mogu biti asimilirani. Međutim, sastavni dijelovi neorganskih minerala se drže skupa vezama koje su tako jake da ih tijelo ne može tako lahko pokidati na sastavne dijelove; a također rijetko imamo koristi od konzumiranja istih.

U Kur'anu, sura Taha, 81. ajet, Allah kaže: Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni.

Poznato je da je Poslanik, s.a.v.s., uvijek jeo voće i povrće iz regiona u kojem je živio i u sezoni (El-Akili, Poslanikova medicina). Donald Lepore, nutricionist i autor knjige "Sistem liječenja", je pronašao u svojim terapijama liječenja alergija da "Bog nije dozvolio da hrana koja je protivrječna ljudskom postojanju raste u području potrošnje". Često možemo izbjeći većinu sopstvenih problema ukoliko jednostavno jedemo hranu koja raste u blizini i u sezoni. Bernand Jensen, u svojoj knjizi "Hemija čovjeka"piše da nezrelim ili uvezenim proizvodima, koji se često nalaze u trgovinama, nedostaje prirodni natrijum, između drugih tvari. Štaviše, on je pronašao da hemijski sastav ječma, naprimjer, zagrijava krv i da je stoga prikladan tokom zimskih mjeseci, ali da nije preporučljiv tokom ljetnog perioda kao redovna hrana ukoliko nije riječ o prehladi.

Ukoliko čitate Kur'an i hadise i uporedite ih s modernim naučnim "otkrićima", pronaći ćete uvijek iznova da kur'anske i Poslanikove, s.a.v.s., mudrosti su 'nanovo otkrivene'. To je, možda, jedan od najboljih razloga da se odnosimo prema Kur'anu i hadisima kao početnom tačkom za sve znanje, ali i kao "dvostrukom provjerom"onoga što pronalazimo u sekularnoj literaturi.




Napisala: Kristie Karema Burns
Izvor: IslamOnline.net
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Jednoga dana upita jedan čovjek imama Ahmeda, rahimehullah,:

Idem na pijacu i putem čujem mujezina kako poziva na namaz, moram li da idem u džamiju i stanem u saff, a ne poznajem ni džamiju, ni imama koji predvodi namaz?

Imam Ahmed rahimehullah, odgovori:

Ima jedno vrijeme kada bi ti to dopustio, ali prolazimo kroz vrijeme velike fitne (novotarija) i ne mogu ti to dopustiti danas.  

Izvor: Medžmu al-fetawa ibn Tejmijje 2/280

Kaže Uzvišeni (u prevodu značenja ajeta):

„Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga...“ (Kur'an, 3:169)

„Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu, počasti od Sebe i oprost i milost. – Allah prašta i samilostan je.“ (Kur'an, 4:95-96)

„Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati – oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti.“ (Kur'an, 9:11)

Nekoliko hadisa Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, o vrlini borbe i pogibije na Allahovom putu

„Zaista je učestvovanje nekog od vas u borbi na Allahovom putu vrjednije nego da u svojoj kući klanja sedamdeset godina. Zar ne želite da vas Allah uvede u Džennet?! Borite se na Allahovu putu! Ko se bude borio na Allahovom putu koliko se može pomusti deva, zagarantovan mu je Džennet.“ (Tirmizi, sahih)

„Jedan odlazak u boj na Allahovu putu i jedan povratak sa njega je bolji od cijelog dunjaluka i svega što se na njemu nalazi.“ (Buharija i Muslim)

Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, je došao čovjek i upitao ga: „Koji čovjek je najbolji?“ On odgovori: „Mu'min (vjernik) koji i svoj život i svoj imetak žrtvuje u borbi na Allahovom putu.“ (Buharija i Muslim)

Sehl b. S'ad Es S'adij prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem,: „Bdjeti samo jedan dan na Allahovom putu, bolje je od čitavog dunjaluka i onoga što se na njemu nalazi. Jedan sat početkom ili krajem dana proveden u borbi na Allahovom putu, bolje je nego dunjaluk i sve što se na njemu nalazi.“ (Buharija i Muslim)

"Šehid će se kod Allaha odlikovati po šest stvari; oprostit će mu se grijesi pri prolijevanju prve kapi krvi, vidjet će svoje mjesto u Džennetu, bit će pošteđen kaburske kazne, neće osjetiti strah Sudnjeg dana, stavit će mu se na glavu kruna dostojanstva čiji će jedan dragulj biti vrijedniji od cijeloga dunjaluka i svega što se na njemu nalazi, oženit će ga sa sedamdeset hurija (džennetskih djevojaka), i dozvolit će mu se šefa'at (zagovorništvo) za sedamdeset osoba iz svoje porodice." (Tirmizi, hasen)

preuzeto sa>>>> http://www.putvjernika.com/Static/osmjeh-sehida.html

Molim vas kliknite na gore navedeni link kako bih pogledali slike(dokaze) o pomenutim stvarima u prethodnom tekstu.

Slava pripada jedino Allahu,s.v.t.